GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Dzogćen komuna Srbija

Dzogćen Učenje

..nije ni filozofija, ni verska doktrina, niti je kulturna tradicija. Razumeti Učenje znači otkriti sopstvenu suštinu, lišenu svake samoobmane i falsifikata koje um stvara. Pravo značenje tibetanske reči Dzogćen je ‘Potpuno savršenstvo’ i odnosi se na prvobitno stanje svake osobe, a ne na neku transcendentnu realnost”

Ćogjal Namkhai Norbu, iz “Dzogćen stanje samo-savršenstva”

Sutra, put odricanja

Hinajana i Mahajana (budističke tradicije) usmerene su ka iskustvu Šunjate, odnosno praznine, što je tantričko osnovno i početno stanovište. Put postepenog razvitka temelji se i na tome gradi. Hinajana ili niži put i Mahajana ili viši put, pripadaju Putu odricanja, ali su im pristupi drugačiji. Tradicija Hinajane prati Put odricanja koji je podučavao Buda dok je bio u ljudskom obliku i koji je zapisan kasnije i poznat kao “Sutre”. Tu je ego predstavljen kao otrovno drvo, a metod koji se sprovodi je poput raskopavanja žila korena jedne po jedne. Na tom putu potrebno je osloboditi se svih navika i sklonosti koje se smatraju lošim, a koje sprečavaju oslobođenje. No ovom nivou stoga postoje mnoga pravila koja se poštuju i kojih se pridržava zakletvom, tako da ona upravljaju svim postupcima… kroz meditaciju može se stići do ponovnog sebe kao čistog bića koje je prevazišlo uzroke patnje, “Arhat” koje je istupilo iz kruga cikličnog rađanja. Sa tog gledišta Mahajane, spasti sebe i biti izvan patnje dok drugi u patnji ostaju, ne spada u idealno. U Mahajani se smatra da svako treba da čini za više dobro, ono koje se tiče svih pre nego pojedinca i da se ciklično postojanje ne napušta dok se sva bića ne oslobode. Onaj koji ovako praktikuje, naziva se “Bodisatva”…poseći korenje otrovnog drveta mukotrpan je posao i Mahajana je naklonjena presecanju glavnog korena, a da se ostali sami osuše tako što će razviti vrhunsko saosećanje, kao i suštinsku prazninu svih fenomena i ega, što je takođe cilj Hinajane.

Tantra, put transformacije

Različiti nivoi Tantre, prakse su Vađrajane i odnose se na uviđanje praznine svih fenomena, principa Šunjate. Svi oni rade po principu vizualizacije, ali se ona upotrebljava različito zavisno od nivoa, sa ciljem da se energija pojedinca ponovo sjedini sa energijom univerzuma. Postoje Spoljašnje i Unutrašnje Tantre, koje se još nazivaju i Niže i Više Tantre. Oba ova nivoa Tantre koriste vizualizaciju kao prvenstveno sredstvo, ali Spoljna Tantra se tiče spoljašnjeg delovanja koja dovodi do pročišćenja misli i dela kako bi se praktičar pripremio da primi znanje. Zato Spoljašnja Tantra započinje onim što se naziva Put pročišćenja, što je prvi nivo Vađrajane, ili “Neuništivog točka”. Drugi nivo Vađrajane je Put transformacije, koji započinje trećim odnosno poslednjim nivoom Spoljašnje Tantre i sadrži sva tri nivoa Unutrašnje Tantre. Ove Unutrašnje Tantre temelje se takođe na pretpostavci praznine svih fenomena, ali služeći se unutrašnjom jogom, radeći na suptilnoj energiji tela, kako bi dovela do transformacije praktičarevog bića u biće vizualizovano u praksi. Ovo učenje dao je Buda u “manifestovanom telu”, kao i u drugim manifestacijama Sambogakaje, a ne u fizičkom telu.

Dzogćen, put samo-oslobođenja

Metod Dzogćena naziva se Put samo-oslobođenja i da bi se primenio nije potrebno ništa odbaciti, pročistiti ili transformisati. Sve što se pojavi kao karmička vizija koristi se kao put. Veliki majstor Pa Dampa Sanđe (jogin iz južne Indije iz 11. veka) rekao je: Ne dovode okolnosti iz karmičke vizije osobu u dualističko stanje, već prijanjanje za karmičku viziju uslovljava osobu. Ako se ovo prijanjanje preseče na najbrži i najdelotvorniji način, samooslobođenje dolazi spontano iz samog uma. Izraz samo-oslobođenje ne treba shvatiti kao da postoji neka ličnost, ili ego koji bi bili oslobođeni. Fundamentalna pretpostavka je… na nivou Dzogćena da su svi fenomeni ispražnjeni od sopstvene-prirode. Samo-oslobađanje kako ga tumači Dzogćen, znači da šta god se manifestovalo praktičaru u iskustvu, slobodno je da se pojavi baš onako kakvim jeste, bez prosuđivanja da li je dobro ili loše, lepo ili ružno. I da istovremeno ako nema prijanjanja i vezivanja, ako nema truda, pa čak ni volje, bilo šta da je to što se pojavi, bilo da je misao, ili naizgled spoljna pojava, automatski se oslobađa, samo sobom, samo od sebe. Praktikovanjem na ovaj način, seme otrovnog drveta ne može ni da proklija, a kamo li da se ukoreni i izraste.

Ni kao Sutra ni kao Tantra, Dzogćen ne uzima sebe za najviši u nekakvoj hijerarhiji nivoa, niti je postupan put. Dzogćen je Put samo-oslobađanja, a ne put transformacije, tako da se ne služi vizualizacijama kao principijelnom praksom;

već je izvan ograničenja, tako da prakse bilo kog drugog nivoa mogu da se koriste kao sekundarne prakse. Principijelna praksa Dzogćena je stupiti direktno u nedualno stanje kontemplacije i ostati u njemu, produbljujući ga dok se ne dostigne stanje Potpune realizacije.

 

Vebkast uživo:

Novosti: